...od sveg svog srca vam želim SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS I SRETAN VAM USKRSNI PONEDJELJAK...
...sve najbolje onima koji uživaju u blagdanu i koji ga slave i onima koji će tek uživati u slavlju Uskrsa...
...svima tople misli šaljem...
...dan prije samog Uskrsa dok smo se moj mlađi sin i ja šetali i kisnuli (moja vam djeca vole kišu kak i ja ;) ...čudan je to odnos kiše i mojih gena... ;) )...
...kaže meni moje dijete: "...mama, svake godine je deda našao najsnažnije jaje koje mi je poklonio i ja sam sve pobijeđivao s njime (misli na tuckanje s jajima) , sad dede više nema, tko će mi naći najsnažnije jaje, to je samo on znao, kao da je imao neke moći..." ;))
..."...ah zlato moje pofarbati ćemo jaja i ti ćeš sam izabrati ono najjače, možda kao i deda imaš te moći..."
...a on će na to... "...mama a da ti meni napraviš snažno kiborg jaje !!..."
...eto...to je bio početak misli o kiborg jajima...nakon toga sam cijeli dan razmišljala o tome kako pofarbati jaja a da izgledaju tako metalno i opasno (...hm...jaje..pa opasno... ;))...
...i mislim da mi je poprilično uspjelo (spoj boje za jaja i tankih, jako tankih papirića od aluminija)... ;))
...no nije to bio kraj dječjim željama...
...kad vam šestogodišnji sin dođe i onako s velikim smeđim očima poželi što šarenije kolačiće, u prvi tren vam kroz glavu prođu one čudne prehrambene boje...
...ali tko će odoliti velikim smeđim očima djeteta koje je zaželjelo šarenu livadu punu zečeka i cvijeća...
...na moje "...jooooj mili, pa ima kolača..." moje dijete je odgovorilo: "...mama, jel vidiš vani vrijeme, samo kiša i hladno, nema sunca, nema trave...ja bih šarene kolačiće na stolu..."
...i to je bilo to... želja o šarenim kolačićima je prešla i na mene...
... na kraju sam uz tri orehnjače, dvije makovnjače , kolača praško čudo i slatka peciva (nešto slično pinci)... ispekla i te što šarenije keksiće sa kremom od sira...
...točnije...ja sam zamijesila i ispekla (prva i zadnja faza)...ali moj ih je sin radio...čak ih je i sam valjao...i onda ih je izrezivao sa kalupom...
...bilo je jako toplo u kuhinji pa je tijesto dosta bilo mekano, ali uspio je skoro posve sam...ja sam tu bila samo mala pomoć...
...ovo je moj maleni pomoćnik...zapravo, ja sam njegov pomoćnik... ;)) (slikano na Božić)
...i još ću vam reći da su prvih nekoliko fotografija kolačića na ovom postu, fotografije mog šestogodišnjeg sina...
...jučer ih je poželio slikati...sam je postavio scenu, sam je aranžirao i slikao iz ruke (bez pomoći stalka)...
...nikad mu nisam prije dala ovaj veliki fotoaparat jer je pretežak za njega ( najviše voli snimati sa jednim starim mobitelom i to za svoje godine radi izuzetno dobro...)...
...iskreno, mislila sam da će sve biti mutno, jer će mu se ruke tresti od težine fotića... no moram priznati da su fotografije ispale odlično... :))
...ehh moje dijete ...kad sam mu rekla da će postati pravi fotograf...rekel mi je da on želi biti onaj koji gradi kuće..."... eto...sin mi već sa šest godina zna da želi biti arhitekt...hm... ili bauštelac... to nismo raščlanili i objasnili tko je tko... nekak mi je draže misliti da će biti ovo prvo, pa nek ostane tak još sljedećih desetak godina... ;)))
...i da ...pa skoro zaboravih...
...šareni keksići su savršeno uspjeli... ukusni su...prhki, mekani...a krema im odlično upotpunjuje okus...
...ja sam imala omanji problem s bojama... izgledali su mi kao kolačići od plastelina...
...najbolje ih je jesti zatvorenih očiju...jer mozak je čudna stvar...iako znate što je i od čega su, mozak upozorava i radi odmak od čuda koje želite staviti u usta... ;))
...no neboj te se... keksići su zaista prefini...tope se u ustima...
...a i gosti koji su jutros naletili pojeli su ih više od pola... ma kakva orehnjača vele...ovo je odlično... (bit'će da mi orehnjača nije dobro uspjela ove godine)...
...što se recepta tiče...nikakva mudrost... ja sam i dalje vjerna svom najboljem tijestu za vanilin kekse i najobičnijoj kremi od krem sira...
..."...ti vladaj zrakom, a ja ću vladati zemljom...nađemo se negdje u sredini... nađemo se gdje se nađu...tvoje noći i moje zore..."...
... hm... zapravo o tome ću kasnije...
... bio je to sasvim običan dan... običan kišni dan... dosada je učinila svoje... počele su mi razne čudne stvari letati glavom... između tih preleta jelo mi se nešto jako, jako fino, slatko... nešto drugačije ... ako ne okusom drugačije, barem izgledom...
...a i pjesma je kriva jer me je tjerala da krenem...da napravim nešto ...da ubijem dosadu...
...no... ponekad volim te svoje dosadne sate, kada sam lijena...kada sam za dekicu, vrući kakao i neki ful romantičan film... ili samo slušalice i glazba u ušima...
...a tog dana je na ripitu bila jedna stvar koju kad sam prvi put čula, morala ponoviti, ponoviti...i ponoviti... preko nekoliko puta...
...no kako napisah... o tome ću kasnije...
... nego...da li znate što je hamantašen...?
...nisam niti ja znala do prije nekoliko mjeseci...
... lutajući svemrežjem u potrazi za nekim zanimljivim receptom sasvim sam slučajno naletila na slikicu zanimljivih kolačića...trokutasti kolačići koji su mi se učinili jako dekorativni i slasni...
...no prije nego što ću vam napisati ...skoro pa orginalni recept...zatim način na koji sam ih ja radila...
...prvo ću vam napisati priču ...
... a ja vam jako volim priče... pogotovo kad su vezane za povijest nastanka slastice, delicije...slanih i slatkih jela... jer iza kulisa starih dobrih recepata uvijek postoji neka dobra priča...
... zašto hamantašen ... e pa uskoro ćemo saznati...
...prije odprilike 2 i pol tisuće godina Perzijski kralj Ahasver priredio je veliku gozbu i slavlje u čast svoje prelijepe kraljice Vashti kako bi pokazao njenu ljepotu i privlačnost...ali kraljica je odbila doći na proslavu...
...stoga kralj odbacuje Vashti, te naredi da se potraže i dovedu samo lijepe djevice između kojih će izabrati novu kraljicu...
...izabrana je Židovka Estera, koju je odgojio njezin rođak Mordokaj...
...nakon toga kralj izabire Hamana za svog doglavnika... svi službenici su se klanjali Hamanu osim Mordokaja koji je smatrao da se jedino treba klanjati Bogu...
...takav stav naljutio je i povrijedio Hamana koji je pak ocrnio Židove kralju, te ga uspio nagovoriti da se izda dokument po kojem će se svi Židovi pogubiti određenog dana...
...Mordokaj je nagovarao Esteru da ode do kralja i zauzme se za Židove...
...no doći kralju nepozvan bila je smrtna presuda... svi nepozvani bili su osuđeni na smrt...
...Estera ipak odluči otići do kralja... te zamoli Židove da prije nego ode, poste tri dana i tri noći...
...ona se uredi, ode u kraljeve odaje i moli za milost...kralj se smilovao...
...Estera u čast kralju priprema gozbu na koju je pozvan i Haman... kralj joj kaže da će za nju sve učiniti i ispuniti želju koju god poželi... Kraljica moli kralja milost za Židove...
...kralj se smiluje...te da pogubiti Hamana koji je bio zao i nepravedan...a Mordokaja postavlja za svog doglavnika te mu daje dopuštenje i kraljevski pečat da u njegovo ime napiše dokument o Židovima...
...u čast tom događaju židovski narod slavi blagdan Purim, krajem drugog mjeseca...za vrijeme blagdana peku se hamantašen kolačići...
...to je slavlje zbog izgona svih zlih sila, hladnoće i mraka, te se na taj način pozdravlja dolazak proljeća...
...eto...to je bila jedna kratka priča...
...ali još uvijek ne znamo zašto hamantašen...
...e pa ovako... haman-tašen... kao Hamanovi džepovi u koje bi zli Haman skrio pokradena blaga...
...iako ima pojašnjena da je oblik kolačića zapravo oblik Hamanove kape...
...ma nije uopće bitno da li je džep ili kapa ionako smo na gastro blogu... zgodno je to da su ovi kolačići stvarno ukusni... a i nesvakidašnji za oko, barem meni...
... i još što je važno...a to je da preklapanjem tijesta na ovaj "hamantašenski način" fila ne curi van ...
...i tako lutajući svemrežjem i čitajući o ovim kolačićima... shvatila sam da zapravo svi koji rade ove delicije imaju sličan, ali ne isti recept...
...shvatila sam da je tijesto zapravo jedan od recepata prhkog tijesta...najsličniji je našim kranclima ( najobičniji vanili keksići) ... a fila je najčešće od maka i voća...
...na kraju sve su to varijacije na temu u kojima dodaješ ili oduzimaš...radiš male sitne izmjene po svom ukusu...
...ja ću vam napisati recept za hamantašene koji je zabilježen 1955.g. ...
...no napisati ću vam i recept na koji sam ih ja način radila tog dosadnog kišnog dana i na kojih ih način uvijek radim...
...jednostavno sam uzela svoj najdraži recept za vanili keksiće i obogatila ih s narančinom koricom... ali sam ih napravila u obliku pravih hamantašena...trokutastog oblika...
... na kraju krajeva nekako si mislim da je jedino bitna stvar u samom obliku...ma kako god ga zvali...
...hamantašen prema receptu iz 1955...
tijesto
3 šalice brašna
3 žličice praška za pecivo
1/2 šalice šećera
3 jaja
3/4 šalice maslaca
1/4 žličice soli
fila
đem od šljiva
mak + šećer + mlijeko
...izmiješati brašno, prašak za pecivo, šećer i sol...
...u drugoj posudi izmiješati omekšali maslac sa jajima...
... spojiti jaja i brašno te umijesiti glatko tijesto...
...za filu nam treba đem ili mak...ili oboje...
...mak izmiješati sa šećerom te pofuriti mlijekom...
...tijesto razvajati, te rezati krugove...
...na sredinu svakog kruga staviti nadjev od đema ili maka te preklopiti tijesto u oblik trokuta...
...peći 15 minuta na 200°...
...s dužnim poštovanjem prema ovom starom receptu, ja sam ipak izabrala tijesto i filu i napravila ih na svoj način...
...hamantašen na moj način...
...iliti trokutasti krancli punjeni makom i suhim šljivama...
tijesto
500 g glatkog brašna
100 g gustina (ili 50 g gustina + 1 puding od vanilije)
250 g maslaca
130 g margarina
1 pecilni prašak
200 g štauba
1žličica bourbon vanilin šećera
2 jaja
ribana korica od jedne veće naranče (ili ribana korica dva limuna)
fila od maka
180 g maka
2 žlice šećera
2 žlice pekmeza od marelica
1 žlica ruma
šaka mljevenih grožđica
1,5 dcl mlijeka
fila od suhih šljiva
200 g suhih šljiva
sok od dvije veće naranče
2 žlice šećera
2 žlice ruma
...fila od maka...
...u prikladnu posudu stavite mak, dodajte mu šećer, mljevene grožđice, zalijete sa mlijekom, te polako zagrijavajte...
...zatim dodajte pekmez i rum , miješajte na vatri nekoliko minuta da se sve poveže...
...ostavite da se smjesa ohladi...
...fila od suhih šljiva...
... narežite suhe šljive, stavite ih u prikladnu posudu, zalijte ih sokom od naranče...
...dodajte šećer i rum... te zagrijavajte polako i kuhajte dok ne dobijete gustu smjesu...
...vi zapravo na ovaj način kuhate đem od suhih šljiva...
(...to možete učiniti sa raznim suhim voćem...posebno je fin đem od suhih smokava...)
...dodajte narezani maslac, margarin i jaja, te naribajte koricu od naranče...
...umijesite glatko tijesto koje stavite u hladnjak na sat vremena da se masnoće stisnu...
... pobrašnite radnu površinu na kojoj ćete razvaljati tijesto...
...tijesto je glatko, mekano i lagano se da razvaljati...
...tijesto tanje razvaljajte, te ga režite okruglim oblikom- rezačem ili šalicom...
...promjer oblika s kojim sam rezala je 7 cm...
...na svaki krug u sredinu stavite nadjev, te preklopite tijesto kako je prikazano na fotografiji...
...iz ovako preklopljenog tijesta nadjev neće iscuriti...
...preporučam da filate sa makom, orasima...sirom... đemom... ali ne s pekmezom...
...kolačiće stavite peći u zagrijanu pećnicu na 180° , 20 minuta...
... od ove količine tijesta dobila sam 75 kolačića...
...te mi je još ostalo dva razvaljana komada tijesta veličine 30x11 cm, koje sam premazala ostatkom file od maka, zarolala i narezala na 1 cm široke komadiće...
...pekli su se zajedno sa kolačićima...
...kad kolačiće izvadite iz pećnice ostavite ih neka se malo ohlade i očvrsnu na plehu na kojem su se pekli...
...obzirom da su mekani mogli biste ih zdrobiti pokušajući maknuti ih vruće sa pleha... ili ako baš morate, to onda učinite sa žlicom za torte...
...i kad je sve bilo gotovo, ispečeno... pofalila mi je još samo kava... i knjiga...
...eto... na taj kišni dan počastih se divnim malenim trokutastim kolačićima, uz vruću slatku "kavu", divne retke već jednom davno pročitane knjige i one zarazne pjesme koja se još uvijek vrtila na youtube repeateru...
...a kava... hm...ma ja vam ne pijem pravu kavu...
...ovo je moja "kava" u kojoj uživam...
...moja zimska kava...
4 dcl vode
1 velika žlica divke
1 žličica kakaa
2 žlice smeđeg šećera ili meda (stavim više jer volim slađe)
štapić cimeta
2 klinčića
mlijeko
...sve sastojke, osim mlijeka, izmiješati i zagrijavati dok ne zakipi...
...maknuti s vatre, te ostaviti 5 minuta da se divka slegne...
...uliti u šalicu i dodati 1-2 dcl vrućeg mlijeka...
...savršeno paše uz speculaas kekse i paprenjake...
...hm...a zašto "zimska"...
...pa samo zato jer je začinjena sa "zimskim začinima" čiji me mirisi podsjećaju na Božić... ;))
...evo ...pri kraju smo...a moram vam još nešto reći...
...nešto što se tiče suhih šljiva...
...ja vam jako volim suho voće... doma mi na stolu često stoji košarica puna raznog sušenog voća i orašastih plodova...
...nekako sam se navikla da radije gricnem dvije, tri datulje ili dvije suhe šljive kad me uhvati glad ili manija za grickanjem negdje oko ponoći, nego da u to gluho doba idem pobrstiti policu u frižideru...
... međutim... suho voće nije uvijek kvalitetno i nije uvijek fino...razni su proizvođači...razni okusi...
...najviše me je razočarao okus suhih šljiva kod većine...te njihova suhoća...nikako se nisam mogla zadovoljiti i pomiriti s okusom suhe šljive...
...ma znam ja da je to suho voće, ali velika je razlika između suhoće i sočnosti nekih suhih šljiva i nekih drugih suhih šljiva...
...ne znam da li ste to uopće primjetili...ali jednostavno, neke šljive su skoro pa skoz suhe čudnog okusa, dok su neke pak malo mekše ali još čudnijeg okusa...ili je to samo meni...
... u svakaom slučaju, da skratim...dala sam si zadatak pronaći najbolje suhe šljive...meni najbolje...
...i tako sam ja kupovala, jeftine i ne bi vjerovali koliko skupe...jela ja šljive gdje god sam stigla...
... isprobala sam ih dosta....iiiii napokon sam ih pronašla...
... a to tako nekako i biva ....kad ...skoro pa da odustanete od potrage, pronađete ono što tražite...ili barem mislite da ste pronašli, dok nešto još bolje ne naleti...
...no...nađoh ja one koje su po mom ćefu... koje su toliko fine, slatke, meke i sočne da im zapravo naziv suh uopće ne pristaje...
...uglavnom... ove suhe šljive se mogu kupiti u lidlu... to su kalifornijske suhe šljive i zaista su soft & juicy kako piše na kutiji (moram priznati; moja prva reakcija na to "soft & juicy" je bila "mož'š si mislit' ;)) ...hm...ne želim vam uopće napisati kakova je bila reakcija nakon kušanja istih, jer me je sram... )...
...i znate kaj još...pa pakirane su u kutiju od pola kg... to je skoro pa skoro dovoljno... ;))
...a sad ...na kraju... mogla bih vam i reći kakve su ono riječi na početku posta... i koja je to pjesma na ripitu...
...radi se o dubrovačkoj grupi Silente i njihovom prvom snimljenom spotu ...Terca Na Tišinu...
...divni mladi ljudi koji sami pišu glazbu i tekstove...
... vjerujem da će svojim talentom napraviti jako puno...i sigurna sam da ćemo za njih još čuti...
...u slast i uživajte dragi moji ... u raznim okusima i oblicima, suhim šljivama i glazbi... i budite pozdravljeni...!
...znate li iz kojeg velikog filmskog klasika je ovaj citat: ... " Here's looking at you, kid " ... ...hm... ako ne znate... mislim da će vam nakon ovog citata sve biti jasno: ... " Of all the gin joints in all the towns in all the world, she walks into mine..." ;) ...a možda i ovo pomogne: ..." Play it once, Sam, for all times sake.." . "...Play it Same, play "As Time Goes By"..." ... ...da...da... Casablanca... ahhh...obožavam taj film... ...jedan od mojih najdražih filmova... film koji sam gledala nebrojeno puta... 102 minute ispunjenog srca i suza u očima... ... taj film vežem za ljubav...veliku, bezuvjetnu, čistu ljubav... koja se u srcu rodi samo jednom i nikad je više niti jedna druga ne može zamijeniti...za nju ste spremi sve žrtvovati, pa čak i sebe... to je to...rekli bi... ...malo je onih koji ju pronađu... ...još je manje onih koji pronađu svoju drugu polovicu, svoju srodnu dušu...ljubav koja je uzvraćena svom svojom snagom, kada dvoje shvate da su zapravo jedno mimo svih svojih priča, različito ispisanih stranica dnevnika života... ... ako imate sreće i pronađete svoj "poseban titraj srca"...ne puštajte da ode...ne dozvolite da nestane nošen vremenom...
...ovaj post posvećujem takvoj ljubavi... ...a bez te posebne ljubavi ove praline nikad ne bi bile napravljene... ...ovo su slatke male tajne... nešto najromantičnije što sam ikada napravila od hrane... ...ovo je ljubav pretočena u čokoladu, ispunjena prekrasnim osjećajima u obliku slatkih krema...te materijalizirana u božanstvene čokoladne dragulje... ...i na kraju poklonjena...putem riječi...slike...toplih misli...
...dugo sam razmišljala o pralinama...dugo sam ih željela napraviti, ali nisam imala kalupe za njih... ...eto i tu se uplela ljubav... ...moje prve praline su nestale za tren... radila sam ih, trackala po njima dugo, a pojele su se u roku par minuta... ...odlučih sljedeći put napraviti malo više... na poklon sam dobila dva kalupa - od srca hvala divnoj osobi...
...savršene praline su produkt cijelog jednog složenog procesa...od izbora same čokolade (udio kakao maslaca, udio kakaa), vrsta samog kalupa (materijala, čvrstoće kalupa), a samo topljenje i temperiranje čokolade za izradu pralina je priča za sebe... ...da bi se praline uspješno napravile potrebno se držati pravila... ...ukratko... ...čokoladu je potrebno otopiti na pari, paziti da se u čokoladu ne "zaleti" niti jedna kapljica vode... ...kod topljenja čokolade, temperatura ne smije prijeći granicu od 50°C... ...zatim ju morate temperirati što u ovom slučaju znači "ohladiti" na 27°C...pa ponovo temperaturu podići na 31°C...na taj način će se kristalizirati masne kiseline u čokoladi... ...kod bijele i mliječne čokolade je pak malo drugačije...te čokolade topite i zagrijavajte najviše do 46°...a hladite do 29°... ...to su ukratko pravila da bi dobili prekrasne praline koje se ne tope u doticaju s prstima, koje se ne tope na sobnoj temperaturi...koje su sjajne i nemaju sivu patinu zbog loše otopljene čokolade... koje lijepo ispadaju iz kalupa i ne lome se... ...moram priznati ja se ovih pravila nisam držala, prvenstveno zbog nedostatka kuhinjskog termometra...a i jednostavno sam samo željela napraviti svoje prve praline, pa kako god ispale...s drugima ću se pomučiti i topiti čokoladu po pravilima (ako nabavim termometar)... ...znači, sve sam radila po osjećaju...i moram reći da sam jako zadovoljna...;) :) ... napisati ću na koji način sam ih radila...bez prevelikih komplikacija...
...za izradu domaćih pralina potrebno vam je:
kalupi za praline
kist (-ovi)
papir za pečenje za izradu tuljka koji će biti pomoć pri punjenju
(ili slastičarska vrećica)
čokolada; crna, bijela, mliječna
punjenje - krema (-e) sa i bez dodataka
mašta...strpljenje ... i ljubav, naravno... ;):)
...zaboravih još nešto...
...a to je glazba... ;)) ...obavezno stavite nešto lijepo da vam svira i uživajte u pravljenju slatkih malih tajni...
...za mojih 27 pralina ( dva kalupa - praline su različite veličine) potrošilo se...
250 g crne čokoladne kuvertire sa 52% kakaa
100 g bijele čokolade
ganache kema
dulce de leche
(...ganache i dulce de leche kreme su mi ostale od drugih kolača koje sam radila)
...2/3 crne čokoladne kuvertire otopite na pari (lončić sa čokoladom stavite na drugi, malo veći lončić u kojem se grije voda, s time da lončić sa čokoladom nije u doticaju s vodom...)...
...kad se čokolada lijepo otopi stavite dvije žlice ulja, promiješajte, maknite sa parne kupelji i u tu rastopljenu čokoladu dodajte ostatak čokolade koju ugrubo razlomite...
...miješajte dok se sva čokolada ne rastopi...
...kalupe za praline mažite pomoću kista s rastopljenom čokoladom...
...ostavite da se čokolada stisne, pa ponovo kalupe premažite sa još jednim slojem čokolade...
...to možete ponoviti tri puta ako je potrebno...
...tada pomoću tuljka koji ste napravili od papira za pečenje (ili pomoću slastičarske vrećice) napunite svaku pralinu kremom...
...na kraju zatvorite praline sa ostatkom čokolade, te pustite da se čokolada stisne...
...bijelu čokoladu također otopite na pari ali nemojte ju previše zagrijati...
...u tom slučaju otopite 50 g, čim se čokolada otopi, maknite ju s parne kupelji, promiješajte, te dodajte ostatak čokolade, miješajte dok se sve ne rastopi i poveže...
...pomoću tuljka koji ste napravili od papira za pečenje (ili slastičarske vrećice) možete precizno napuniti razne utore na samim kalupima, dok ostatak napunite sa crnom čokoladom, tako da praline izgledaju što atraktivnije...
...moje praline su punjene sa ganche kremom...
...ganache...
200 g čokolade za kuhanje
200 ml slatkog vrhnja
opcija
nekoliko kapi ekstrakta naranče
...vrhnje zagrijati na vatri ali ne smije provrijeti...
...u vrhnje staviti razlomljenu čokoladu i miješati sve dok se čokolada ne rastopi...
...smjesu maknuti s vatre i ostaviti da se ohladi...
...kad se smjesa malo ohladi početi miksati dok se ganache ne pretvori u finu čokoladnu kremu...
...po želji dodajte nekoliko kapi ekstrakta naranče , tako će vam praline imati jaffa okus...
...i punjene su sa dulce de leche...
...dulce de leche...
2 l mlijeka s većim postotkom m.m (3,5 % m.m.)
70 dag šećera
ekstrakt vanilije
opcija
100 g maslaca
...stavite mlijeko da se polako kuha na najslabijoj vatri...
...dodajte mu šećer...i polagano miješajte...
...kuhajte sve dok se smjesa ne počne zgušnjavati...
...ako imate dobre lonce u kojima kuhate, možete i pojačati vatru...
...kuhanje traje oko 2 sata...(iako to dosta ovisi o masnoći mlijeka, te jačini vatre na kojoj se kuha)...
...kuhajte do gustoće koja vama odgovara...
...pred kraj dodajte maslac (ako želite)...
...kad ste dulce de leche maknuli sa vatre dodajte mu ekstrakt vanilije...
(..netko u dulce de leche stavlja i sodu bikarbonu... ona samo daje boju...
...zbog sode bikarbone dulce de leche je tamnije boje...)
...dulce de leche izlijte u staklenke, zatvorite i pospremite u frižider...
...tako uskladištena krema može stajati i desetak dana (toliko je meni najduže stajao ostatak od veće količine napravljene kreme...)
...obzirom da mi je ostalo ove kreme od torte koju sam radila, odlučila sam s ostatkom napuniti praline... ...punjenje za praline je pojačano s dosta ruma... ;) :)
...dulce de leche je prekrasna karamel krema kojom možete puniti praline...
...dulce de leche je u doslovnom prijevodu "slatko od mlijeka"...divna krema kojom moja mama nadjeva oblatne...i samo takve oblatne kod mene prolaze, jer ja ih inače ne volim...ali s ovom kremom one su zaista poseban doživljaj...
...dulce de leche je nastao u Argentini u 19. stoljeću...kako to i biva sa najboljim stvarima, nastao je sasvim slučajno...
...naime ...dvojica generala su se sastala da bi postigli sporazum u vezi sukoba koji su vodili u to vrijeme...
...i tako došao jedan general drugome u šator, ovog nije bilo i onaj prvi general od umora zaspe...
...u to isto vrijeme kuharica je pripremala hranu za gladne vojnike...radila je "la lechada" jelo koje se sprema od šećera i mlijeka...sasvim slučajno je otišla kod generala u šator te je sva uplašena shvatila da u njemu spava neprijateljski general...otrčala je po pomoć (vjerovatno vrišteći)...
...eto...sigurno znate kako ide dalje... zaboravila žena na mlijeko i šećer...i dok se cijela situacija razjasnila kako i zašto, a to za ovu priču nije niti važno... mlijeko i šećer se pretvorilo u tamnu kremu...na koju su gladni vojnici navalili... i tako je nastao dulce de leche... ;):)
...da li ste ikada vidjeli kako iz ranojutarnje jesenske magle izviru ne pobrane dunje...
...čak i tada...u vlažnosti hladnog jutra, možete osjetiti njihov prekrasan miris...
...dunja je za mene nostalgično voće...puna romantike...i nekako je kao paučinom prekrivena škrinjica na tavanu koja čuva stara,tajna, zaboravljena ljubavna pisma... držeći ju u rukama imate osjećaj sjete...
...ne... nije to nikakva tužna emocija... nego samo topla nostalgija...
...moj dragi tata je poslovno jako puno putovao...dosta je izbivao iz našeg obiteljskog doma...znalo se dogoditi da ga nema po dva,tri tjedna...pa dođe na kratko, pa opet ode... bila sam jako vezana za njega i svaki put sam se veselila njegovom povratku kući...
... makar izbivao nekoliko dana on je obavezno nešto donio svojoj mezimici...
...u vrijeme jeseni, svake godine donosio bi dunje...mama bi ih stavila na police u kuhinji...i na kuhinjski prozor... bilo ih je prekrasno vidjeti...i predivno mirisati...ući u kuhinju zatvoriti oči i prepustiti se tom mirisu...
...tata je uvijek govorio da napravimo nešto od njih... "...skuhajte kompot..." rekao bi čim bi ušao u stan, niti se ne skinuvši, pružeći nam punu vrećicu žutih jesenskih plodova...
... obožavao je dunje u preslatkom kompotu...koji je samo za njega bio dodatno zaslađen...
... pričao je i o siru od dunje...ali mama i ja nikad nismo kitnkez napravile...
... bile smo nekako vjerne tom preslatkom tatinom kompotu od dunja i jabuka...te pekmezu...
... na žalost, mog oca više nema, nedavno je odputovao zauvijek...
... ovo je moj prvi sir od dunje ili kotonjata napravljena njemu u čast...
... zadnjih mjesec dana, mama i ja uzmemo komadić i pričamo priče...prisjećamo se nekih prošlih vremena kada je tata dolazio sa svojih putovanja pun novih doživljaja i dojmova...kada smo znale sjesti s njime u dnevni boravak ili u kuhinju i satima se smijati...uživati u njegovim pričama...
...sada je ostala tuga i praznina, velika ljubav u našim srcima i prekrasne uspomene...
...uzgoj dunja je započeo još u Mezopotamiji, na području današjeg Iraka...dunja se je počela uzgajati prije jabuke...poznata je i po nazivu "sidonijska kruška..."..
...u njoj su uživali i Grci koji su ju zvali "zlatna jabuka"...a simbolizirala je ljubav i sreću...
...prema mitu Paris je poklonio dunju Afroditi nazvavši ju najljepšom među božicama ... tim činom na sebe je privukao gnjev ostalih ljubomornih boginja... a za uzvrat je dobio Heleninu naklonost i ljubav, što mu je zapravo Afrodita i obećala (ehh...što se sve čini zbog ljubavi)...
... a nakon te ljubavne premetaljke započeo je Trojanski rat... hm...ne želim reći da je dunja za rat kriva... :)
...kao simbol ljubavi opjevana je i u Bibliji, Pjesmi kralja Salomona...
...Rimljani su također bili obožavatelji dunja...zvali su je melimelum...ili medna jabuka...
...u to antičko vrijeme najčešće se je pripremala kuhana punjena medom...
...sir od dunje se još naziva kitnkez, kako ga Zagrepčani zovu... naziv je ostao još od austrougarske, jer je do nas sir od dunje došao preko njemačke tradicije i od riječi quittenkase (u doslovnom prijevodu sir od dunje)...
...Dubrovčani sir od dunje nazivaju kotonjata...
...Dalmacija je preuzela naziv od Talijana...kod kojih se pak radi cotognata i cijeli jug Italije je ponosan "na baš svoju" kotonjatu...
...a zapravo je početak kotonjate u Francuskoj u 15. stoljeću...
...tada se počeo pripremati Coudougnat po receptu koji se sastojao od dunje,vode,crnog papra i đumbira...tijekom godina i prenašanja recepta s generacije na generaciju, začini su se izgubili...
...prema receptu Kraljevske čokoladarnice iz 1920 godine (pronađenom u Orleansu u Francuskoj) Cotignac sadrži samo dunje,vodu i šećer...puno ime Cotignac d'Orleans...
...legenda govori o tome da je Ivana Orleanska kada je oslobodila gradić Orleans 1429 donijela sa sobom punu drvenu kutiju Cotignaca...to su francuski tradicionalni čuveni slatkiši...
...međutim, oni su se obavezno jeli uz sir, s time da nisu bili uvaljani u šećer...
...kontonjata se naziva još i pate de coing ...i quince gele u prijevodu žele od dunje...
...a sve je to zapravo "suhi pekmez"... ;))...
...dunja u svojoj kori ima jako puno pektina stoga je moguće želiranje...
...a znate li da je prvi pekmez, prva marmelada nastala davno u portugalu...a marmelada je i dobila ime od portugalske riječi marmelo što znači dunja... :)
...želei od voća koji su se radili u davna vremena ...od cotignaca iliti kotonjate...pa sve do hercegovačkog ćuptera (...to je žele od grožđa, ocijeđeni sok grožđa se ukuhava sa brašnom i pretvara u žele, reže se na kockice... to je tradicija u vrijeme oko Božića...) ...sve je to preteča današnjih industrijsko-kemijskih žele bombona...
... svi bi se trebali pomalo vratiti na te stare tradicionalne recepte te naučiti naše malene na prirodne okuse...
...poželjela sam napraviti sir od dunje ali sa začinima... poželjela sam malo delikatniji okus...
...i uspjelo mi je... uz sam miris divnih dunja kuhinjom je zavladao i opijajući miris zvjezdastog anisa....začina za medenjake...klinčića...
...svi ti začini naprosto zovu da polagano uplovimo u blagdanski mjesec...
...nemojte se zamarati s točnim količinama sastojaka ... mislim da svatko od nas određene začine voli više, manje ili uopće ne voli...
...tradicionalna kotonjata se radi u omjeru kolika je težina propasiranih dunja toliko ide šećera...
... zatim ju stavite kuhati miješajući dok se ne zgusne...
...pred kraj se u nju stavljaju bademi ili orasi... cijeli ili ugrubo nasjeckani...
...kada je gotova lijeva se u reljefne kalupe za kotonjatu... suši se par dana na zraku ( najbolje je ako ste u krajevima gdje puše bura...)...
...nakon što se prosuši i stvrdne, vadi se iz kalupa i sprema zajedno sa lovorovim listovima u kutiju...
...lovor joj daje onaj poseban šmek koju kotonjata "mora" imati...
...sir od dunje (kotonjata sa začinima)...
dunje
šećer
sok i korica od limuna
zvjezdasti anis
klinčić cijeli ili u prahu
opcija
začini za medenjake
bademi ili orasi
...dunje dobro operite... narežite na četvrtine i očistite od koštica...
...nikako ih nemojte guliti jer se u kori nalazi pektin - tvar važna za želiranje...
...stavite ih tako narezane u lonac te ulijte vode, tek toliko da prekrije voće...
...dunje stavite kuhati...
...kad su gotove, dunje će se početi raspadati... propasirajte ih... ja sam ih pretvorila u kašu pomoću štapnog miksera...
... koliko teži propasirana voćna masa, toliko stavite i šećera...
...ja sam na 1,2 kg propasiranih dunja stavila oko 80 dag šećera...
...nastavite dalje kuhati uz obavezno miješanje...
...u kotonjatu sam dodala 4 zvjezdasta anisa, nekoliko klinčića, te prstohvat začina za medenjake...naribanu koricu limuna...
...na početku kuhanja smjesa je svijetle roskaste boje i dosta tekuća...pred kraj je ona gusta,želatinozna i tamnije boje...
...kad se smjesa počela zgušnjavati dodala sam sok od jednog limuna...i kuhala još nekih pola sata...
... kotonjatu sam odprilike kuhala 2,5 sata...
...kad je kotonjata bila gotova...izvadila sam klinčiće i zvjezdasti anis ...ako želite tada dodajte ugrubo nasjeckane bademe ili orahe...
...namastila sam uljem limeni pleh i na njega izlila smjesu te ju poravnala špahtlom...
...ostavila sma ju na hladnom da se suši...
...u mom slučaju ona se sušila 6 dana...nakon toga sam ju mogla lijepo narezati na kockice, te sam ju ostavila preko noći da se još malo prosuši...
...sljedećeg dana kotonjatu sam uvaljala u kristal šećer te spremila u kutiju sa lovorovim listovima...
...ovaj sam kitnkez napravila početkom desetog mjeseca...moram priznati da ga nema više...
...kad sam kitnkez rezala na kocke, ostao mi je višak koji sam nasjeckala na sitnije kockice te stavila u savijaču sa jabukama...
...savijača od jabuka i kockica kotonjate...
500 g lisnatog tijesta
1 kg neočišćenih jabuka
kockice kotonjate
par žlica šećera (zavisi od slatkoće, odnosno kiselosti samih jabuka)
vanilin šećer
cimet
grožđice
rum
korica i sok od jednog limuna
šećer u prahu
...grožđice namočite u malo ruma...
...jabuke očistite i naribajte ... pospite šećerom, vanilin šećerom, cimetom...
...jabukama dodajte grožđice... sok i naribanu koricu jednog limuna...
...promiješajte...
...lisnato tijesto razvaljajte ... jabuke rasporedite po tijestu...
...na jabuke stavite kotonjatu narezanu na malene kockice...
... zarolajte... meni su ispale dvije savijače...
...tijesto na više mjesta popikajte vilicom, premažite žutanjkom koji ste umutili sa par kapi ulja...
... savijaču stavite u već zagrijanu pećnicu na 200° i pecite odprilike pola sata...
...kada je gotova...izvadite ju iz pećnice te pospite šećerom u prahu...i uživajte...
... u slast! ...
...i još samo da ostavim misao...
...danas ga malo čitah... Kahlil Gibran...
"...Zanijemih... jedan jedini put... kad me neki čovjek upita... "Tko si ti?... " ... "
