ponedjeljak, 1. travnja 2013.

...Sretan Uskrs...iliti kiborg jaja i cvjetna livada...


...od sveg svog srca vam želim SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS I SRETAN VAM USKRSNI PONEDJELJAK...

...sve najbolje onima koji uživaju u blagdanu i koji ga slave i onima koji će tek uživati u slavlju Uskrsa...
...svima tople misli šaljem...





...dan prije samog Uskrsa dok smo se moj mlađi sin i ja šetali i kisnuli  (moja vam djeca vole kišu kak i ja ;) ...čudan je to odnos kiše i mojih gena... ;) )...
...kaže meni moje dijete: "...mama, svake godine je deda našao najsnažnije jaje koje mi je poklonio i ja sam sve pobijeđivao s njime (misli na tuckanje s jajima) , sad dede više nema, tko će mi naći najsnažnije jaje, to je samo on znao, kao da je imao neke moći..." ;))
..."...ah zlato moje pofarbati ćemo jaja i ti ćeš sam izabrati ono najjače, možda kao i deda imaš te moći..."
...a on će na to... "...mama a da ti meni napraviš snažno kiborg jaje !!..."




...eto...to je bio početak misli o kiborg jajima...nakon toga sam cijeli dan razmišljala o tome kako pofarbati jaja a da izgledaju tako metalno i opasno (...hm...jaje..pa opasno... ;))...
...i mislim da mi je poprilično uspjelo (spoj boje za jaja i tankih, jako tankih papirića od aluminija)... ;))



...no nije to bio kraj dječjim željama...
...kad vam šestogodišnji sin dođe i onako s velikim smeđim očima poželi što šarenije kolačiće, u prvi tren vam kroz glavu prođu one čudne prehrambene boje...
...ali tko će odoliti velikim smeđim očima djeteta koje je zaželjelo šarenu livadu punu zečeka i cvijeća...
...na moje "...jooooj mili, pa ima kolača..." moje dijete je odgovorilo: "...mama, jel vidiš vani vrijeme, samo kiša i hladno, nema sunca, nema trave...ja bih šarene kolačiće na stolu..."
...i to je bilo to... želja o šarenim kolačićima je prešla i na mene...





... na kraju sam uz tri orehnjače, dvije makovnjače , kolača praško čudo i slatka peciva (nešto slično pinci)...  ispekla i te što šarenije keksiće sa kremom od sira...
...točnije...ja sam zamijesila i  ispekla (prva i zadnja faza)...ali moj ih je sin radio...čak ih je i sam valjao...i onda ih je izrezivao sa kalupom...
...bilo je jako toplo u kuhinji pa je tijesto dosta bilo mekano, ali uspio je skoro posve sam...ja sam tu bila samo mala pomoć...



...ovo je moj maleni pomoćnik...zapravo, ja sam njegov pomoćnik... ;)) (slikano na Božić)


...i još ću vam reći da su prvih nekoliko fotografija kolačića na ovom postu, fotografije mog šestogodišnjeg sina...
...jučer ih je poželio slikati...sam je postavio scenu, sam je aranžirao i slikao iz ruke (bez pomoći stalka)...
...nikad mu nisam prije dala ovaj veliki fotoaparat jer je pretežak za njega  ( najviše voli snimati  sa jednim starim mobitelom i to za svoje godine radi izuzetno dobro...)...
...iskreno, mislila sam da će sve biti mutno, jer će mu se ruke tresti od težine fotića... no moram priznati da su fotografije ispale odlično... :))




...ehh moje dijete ...kad sam mu rekla da će postati pravi fotograf...rekel mi je da on želi biti onaj koji gradi kuće..."... eto...sin mi već sa šest godina zna da želi biti arhitekt...hm... ili bauštelac... to nismo raščlanili i objasnili tko je tko... nekak mi je draže misliti da će biti ovo prvo, pa nek ostane tak još sljedećih desetak godina...  ;)))




...i da ...pa skoro zaboravih...
...šareni keksići su savršeno uspjeli... ukusni su...prhki, mekani...a krema im odlično upotpunjuje okus...
...ja sam imala omanji problem s bojama... izgledali su mi kao kolačići od plastelina...

...najbolje ih je jesti zatvorenih očiju...jer mozak je čudna stvar...iako znate što je i od čega su, mozak upozorava i radi odmak od čuda koje želite staviti u usta... ;))



...no neboj te se... keksići su zaista prefini...tope se u ustima...
...a i gosti koji su jutros naletili pojeli su ih više od pola... ma kakva orehnjača vele...ovo je odlično...  (bit'će da mi orehnjača nije dobro uspjela ove godine)...
...što se recepta tiče...nikakva mudrost... ja sam i dalje vjerna svom najboljem tijestu za vanilin kekse i najobičnijoj kremi od krem sira...





...obojani vanilin keksi sa kremom od sira...

...tijesto za kekse..

500 g glatkog brašna
2 pudinga (prah) od vanilije
250 g malsaca
130 g margarina
1 pecilni prašak
200 g štauba
2 vanilin šećera 
2 jaja
naribana korica jednog limuna
prehrambene boje


...krema od sira...

200 g krem sira ( sirni namaz)
150 g maslaca
200 g štaub šećera


...izmiješajte brašno, puding (prah), pecilni prašak, štaub šećer i vanilin šećer...
...dodajte narezani maslac, margarin i dva jaja, te naribajte koricu od limuna...
...umijesite glatko tijesto koje podijelite na onoliko hrpica koliko imate boja...
...svakoj hrpici tijesta dodajte pripadajuću boju i fino ju umijesite...
...ako korisite tekuće boje, slobodno dodajte malo brašna da bi što lakše boje mogli umijestiti (da vam se tijesto ne lijepi)...
...tijesto stavite u hladnjak na sat vremena da se masnoće stisnu...

...za to vrijeme napravite kremu...
...dobro izmiksajte maslac i štaub šećer, te toj smjesi dodajte sirni namaz...
...miksajte polagano dok se sve lijepo ne poveže...
...stavite u frižider...

...tijesto razvaljajte na pobrašnjenoj radnoj plohi te kalupom režite oblike...
...možete se s njime igrati... pa sve boje tijesta premijesiti (sasvim kratko) kako bi dobili šarene kolačiće...
...nemojte puno mijesiti jer ćete na kraju kad se sve boje spoje dobiti sivo, a ne šareno tijesto...

...keksiće posložite na lim i pecite 10-tak minuta u već zagrijanoj pećnici na 180° C...

...kad su keksići ohlađeni, na njih stavice žličicu kreme od sira i preklopite drugim keksićem...
...i uživajte u okusu...





...u slast!...

...i sve najbolje vam želim... :)