srijeda, 28. studenoga 2012.

...sir od dunje...kitnkez... kotonjata...kotonjada...






...da li ste ikada vidjeli kako iz ranojutarnje jesenske magle izviru ne pobrane dunje...
...čak i tada...u vlažnosti hladnog jutra, možete osjetiti njihov prekrasan miris...

...dunja je za mene  nostalgično voće...puna romantike...i nekako je kao paučinom prekrivena škrinjica na tavanu  koja čuva stara,tajna, zaboravljena ljubavna pisma...  držeći ju u rukama imate osjećaj  sjete...
...ne... nije to nikakva tužna emocija... nego samo topla nostalgija...

...moj dragi tata je poslovno jako puno putovao...dosta je izbivao iz našeg obiteljskog doma...znalo se dogoditi da ga nema po dva,tri tjedna...pa dođe na kratko, pa opet ode... bila sam jako vezana za njega i svaki put sam se veselila njegovom povratku kući...
... makar izbivao nekoliko dana on je obavezno nešto donio svojoj mezimici...
...u vrijeme jeseni, svake godine donosio bi dunje...mama bi ih stavila na police u kuhinji...i na kuhinjski prozor... bilo ih je prekrasno vidjeti...i predivno mirisati...ući u kuhinju zatvoriti oči i prepustiti se tom mirisu...
...tata je uvijek govorio da napravimo nešto od njih... "...skuhajte kompot..." rekao bi čim bi ušao u stan,  niti se ne skinuvši, pružeći nam punu vrećicu žutih jesenskih plodova...
... obožavao je dunje u preslatkom kompotu...koji je samo za njega bio dodatno zaslađen...
... pričao je i o siru od dunje...ali mama i ja nikad nismo kitnkez napravile...
... bile smo nekako vjerne tom preslatkom tatinom kompotu od dunja i jabuka...te pekmezu...
... na žalost, mog oca više nema, nedavno je odputovao zauvijek...

... ovo je moj prvi sir od dunje ili kotonjata napravljena njemu u čast...
... zadnjih mjesec dana, mama i ja uzmemo komadić i pričamo priče...prisjećamo se nekih prošlih vremena kada je tata dolazio sa svojih putovanja pun novih doživljaja i dojmova...kada smo znale sjesti s njime u dnevni boravak ili u kuhinju i satima se smijati...uživati u njegovim pričama...
...sada je ostala tuga i praznina, velika ljubav u našim srcima i prekrasne uspomene...




...uzgoj dunja je započeo još u Mezopotamiji, na području današjeg Iraka...dunja se je počela uzgajati prije jabuke...poznata je i po nazivu "sidonijska kruška..."..
...u njoj su uživali i Grci koji su ju zvali "zlatna jabuka"...a simbolizirala je ljubav i sreću...
...prema mitu Paris je poklonio dunju Afroditi nazvavši ju najljepšom među božicama ... tim činom na sebe je privukao  gnjev ostalih ljubomornih boginja... a za uzvrat je dobio Heleninu naklonost i ljubav, što mu je zapravo Afrodita i obećala (ehh...što se sve čini zbog ljubavi)...
... a nakon te ljubavne premetaljke  započeo je Trojanski rat... hm...ne želim reći da je dunja  za rat kriva... :)
...kao simbol ljubavi opjevana je i u Bibliji, Pjesmi kralja Salomona...
...Rimljani su također bili obožavatelji dunja...zvali su je melimelum...ili medna jabuka...
...u to antičko vrijeme najčešće se je pripremala kuhana punjena medom...

...sir od dunje se još naziva kitnkez, kako ga Zagrepčani zovu... naziv je ostao još od austrougarske, jer je do nas sir od dunje došao preko njemačke tradicije i od riječi quittenkase (u doslovnom prijevodu sir od dunje)...
...Dubrovčani sir od dunje nazivaju kotonjata...
...Dalmacija je preuzela naziv od Talijana...kod kojih se pak radi  cotognata i cijeli jug Italije je ponosan "na baš svoju" kotonjatu...
...a zapravo je početak kotonjate u Francuskoj u 15. stoljeću...
...tada se počeo pripremati  Coudougnat po receptu koji se sastojao od dunje,vode,crnog papra i đumbira...tijekom godina i prenašanja recepta s generacije na generaciju, začini su se izgubili...
...prema receptu Kraljevske čokoladarnice iz 1920 godine (pronađenom u Orleansu u Francuskoj)  Cotignac sadrži samo dunje,vodu i šećer...puno ime Cotignac d'Orleans...
...legenda govori o tome da je Ivana Orleanska kada je oslobodila gradić Orleans 1429 donijela sa sobom punu drvenu kutiju Cotignaca...to su francuski tradicionalni čuveni slatkiši...
...međutim, oni su se obavezno jeli uz sir, s time da nisu bili uvaljani u šećer...

...kontonjata se naziva još i pate de coing ...i quince gele u prijevodu žele od dunje...
...a sve je to zapravo "suhi pekmez"... ;))...
...dunja u svojoj kori ima jako puno pektina stoga je moguće želiranje...

...a znate li da je  prvi pekmez, prva marmelada nastala davno u portugalu...a marmelada je i dobila ime od portugalske riječi marmelo što znači dunja... :)

...želei od voća koji su se radili u davna vremena ...od cotignaca iliti kotonjate...pa sve do hercegovačkog ćuptera (...to je žele od grožđa, ocijeđeni sok grožđa se ukuhava sa brašnom i pretvara u žele, reže se na kockice... to je tradicija u vrijeme oko Božića...) ...sve je to preteča današnjih industrijsko-kemijskih žele bombona...
... svi bi  se trebali pomalo vratiti na te stare tradicionalne recepte te naučiti naše malene na prirodne okuse...

...poželjela sam napraviti sir od dunje ali sa začinima... poželjela sam malo delikatniji okus...
...i uspjelo mi je... uz sam miris divnih dunja kuhinjom je zavladao i opijajući miris zvjezdastog anisa....začina za medenjake...klinčića...
...svi ti začini naprosto zovu da polagano uplovimo u blagdanski mjesec...




...nemojte se zamarati s točnim količinama sastojaka ... mislim da svatko od nas određene začine voli više, manje ili  uopće ne voli...

...tradicionalna kotonjata se radi u omjeru kolika je težina propasiranih dunja toliko ide šećera...
... zatim ju stavite kuhati miješajući dok se ne zgusne...
...pred kraj se u nju stavljaju bademi ili orasi... cijeli ili ugrubo nasjeckani...
...kada je gotova lijeva se u reljefne kalupe za kotonjatu... suši se par dana na zraku ( najbolje je ako ste u krajevima gdje puše bura...)...  
...nakon što se prosuši i stvrdne, vadi se iz kalupa i sprema zajedno sa lovorovim listovima u kutiju...
...lovor joj daje onaj poseban šmek koju kotonjata "mora" imati...




...sir od dunje (kotonjata sa začinima)...

dunje
šećer
sok i korica od limuna
zvjezdasti anis
klinčić cijeli ili u prahu

opcija
začini za medenjake
bademi ili orasi

...dunje dobro operite... narežite na četvrtine i očistite od koštica...
...nikako ih nemojte guliti jer se u kori nalazi pektin - tvar važna za želiranje...
...stavite ih tako narezane u lonac te ulijte vode, tek toliko da prekrije voće...
...dunje stavite kuhati...
...kad su gotove, dunje će se početi raspadati...  propasirajte ih... ja sam ih pretvorila u kašu pomoću štapnog miksera...
... koliko teži propasirana voćna masa, toliko stavite i šećera...
...ja sam na 1,2 kg propasiranih dunja stavila oko 80 dag šećera...
...nastavite dalje kuhati  uz obavezno miješanje...
...u kotonjatu sam dodala 4 zvjezdasta anisa, nekoliko klinčića, te prstohvat začina za medenjake...naribanu koricu limuna...

...na početku kuhanja smjesa je svijetle roskaste boje i dosta tekuća...pred kraj je ona gusta,želatinozna i  tamnije boje...
...kad se smjesa počela zgušnjavati dodala sam sok od jednog limuna...i kuhala još nekih pola sata...
... kotonjatu sam odprilike  kuhala  2,5 sata...

...kad je kotonjata bila gotova...izvadila sam  klinčiće i zvjezdasti anis ...ako želite tada dodajte ugrubo nasjeckane bademe ili orahe...
...namastila sam uljem limeni pleh i na njega izlila smjesu te ju poravnala špahtlom...
...ostavila sma ju na hladnom  da se suši...

...u mom slučaju ona se  sušila 6 dana...nakon toga sam ju mogla lijepo narezati na kockice, te sam ju ostavila preko noći da se još malo prosuši...
...sljedećeg dana kotonjatu sam uvaljala u kristal šećer te spremila u kutiju sa lovorovim listovima...

...ovaj sam kitnkez napravila početkom desetog mjeseca...moram priznati da ga nema više...

...kad sam kitnkez rezala na kocke, ostao mi je višak koji sam nasjeckala na sitnije kockice te stavila u savijaču sa jabukama...





...savijača od jabuka i kockica kotonjate...

500 g lisnatog tijesta
1 kg neočišćenih jabuka
kockice kotonjate
par žlica šećera (zavisi od slatkoće, odnosno kiselosti samih jabuka)
vanilin šećer
cimet
grožđice
rum
korica i sok od jednog limuna
šećer u prahu

...grožđice namočite u malo ruma...
...jabuke očistite i naribajte ... pospite šećerom, vanilin šećerom, cimetom...
...jabukama dodajte grožđice... sok i naribanu koricu jednog limuna...
...promiješajte...

...lisnato tijesto razvaljajte ... jabuke rasporedite po tijestu...
...na jabuke stavite kotonjatu narezanu na malene kockice... 
... zarolajte... meni su ispale dvije savijače...
...tijesto na više mjesta popikajte vilicom, premažite žutanjkom koji ste umutili sa par kapi ulja...

... savijaču stavite u već zagrijanu pećnicu na 200° i pecite odprilike pola sata...

...kada je gotova...izvadite ju iz pećnice te pospite šećerom u prahu...i uživajte...


... u slast! ...



...i još samo da ostavim misao...
...danas ga malo čitah... Kahlil Gibran...

"...Zanijemih... jedan jedini put... kad me neki čovjek upita... "Tko si ti?... " ... "




srijeda, 21. studenoga 2012.

...jesenski hokaido lonac...





...jesen je...sivilo iz dana u dan...
...no moram priznati da volim jesen jer boje dolaze do izražaja...ili pak  moj mozak u nedostatku nijansi... i tonova toplih i hladnih  podivlja, nekontrolirano se oduševi čim ugleda i malu naznaku neke boje... nebitno koje...
...no očigledno se moj mozak previše oduševi... stoga je meni jesen godišnje doba u kojem najbolje i najintezivnije primjećujem i osjećam boje...

...obožavam kišu...ne volim kišobrane...hm..ispravak - ne volim nositi kišobran...
...a tako mi ih je drago vidjeti onako šarene dok plove gradskim ulicama...samo, dalje od mene.. neka ih drugi nose... ja nikad ne nosim kišobran...ja niti nemam kišobran...
...psst...lijepo se je stisnuti s nekim pod kišobran...da..to je baš baš lijepo... ;))

...a ako me netko slučajno nagovori da ga uzmem...kao bila u gostima pa krećem pješke doma, a nebo se otvorilo...
...a znate kako su ljudi obazrivi, pa vas žele zaštiti od to malo vode s neba pa vam gurkaju neki mali kišobran u ruku, jer imaju oni još nekoliko takovih za svaki slučaj...
...obavezno taj isti dan takvu posuđenu ambrelu negdje ostavim...

...i eto... na kraju samo problemi...umjesto malo mokre odjeće koja će se ionako posušuti u toplini doma...ja sam u trošku jer kupujem kišobran da nadoknadim izgubljeno...

...da li ikad pokisnem... o da, pokisnem ja itekako ...ali čudno je to jer pokisnem vrlo rijetko... :)





...jesen je vrijeme  kada se "nosi" narančasto (...ne slušajte me vi koji pratite modna zbivanja...ovo ne pišem sa aspekta nekoga tko diktira što će se nositi ove jeseni...;)) ...
... vladavina je kraljice jeseni... one naše ljepuškaste buce...bundevice... ;))
...uživamo u njenim delicijama...što slatkim...što slanim...od juha...raznih krema...priloga uz pečenje pa sve do kolača...
...amerikanci ju  dube... rezbare... napravili su umjetnost od toga...a unazad nekoliko godina bome i nas sve više trese ta "halovinje groznica"...

...a znate li vi kada  je sve to počelo...  e pa u vrijeme starih Kelta dragi moji... eto, Irci su "krivi"... a Ameri su lijepo brendirali stari keltski običaj i  svake godine bome jako dobro zarade na njemu...
...razlika je u tome što su Irci dubili krumpir, ciklu, repu i stavljali svjećice...
...tek se u 16 st. počela dubiti bundeva...




...a kako su to Kelti za sve "krivi"... e pa postoji stara irska legenda koja nam govori o tome kako je kovač Jack prevario vraga...
... Jack je bio izuzetno domišljat ali i jako škrt... jednog dana ponudio je vragu svoju dušu u zamjenu za piće (...pa da ne povjeruješ...) ... i tako kako bi si Jack kupio piće u gostioni, vrag se pretvori u novčić...
... Jack novčić brzo stavi u džep u kojem je nosio križ... eto tu je prvi put zeznul vraga koji se nije mogao zbog križa više vratiti u svoj oblik...
...Jack je izvadio vraga iz džepa tek kad mu je ovaj obećao da neće tražiti njegovu dušu sljedećih deset godina ...
...nije vrag onaj koji zaboravlja...i eto ti vraga natrag nakon deset godina a domišljati Jack ga zamoli da mu ubere jabuku sa stabla...
...dok vrag nije gledao Jack nacrta na kori stabla križ... na taj način on prevari vraga drugi put...
...međutim kako sve dođe na svoje...  stari Jack umre... obzirom da nije bio baš divna osoba, ne otvoriše mu se vrata raja...a na ulazu u pakao ga dočeka sam vrag...
...za kaznu vrag ga pošalje u mrak da zauvijek luta između svijetova davši mu žeravicu ugljena...
...Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio i nju stavio žeravicu...
...od tada  Jack O'Lantern iliti Jack Fenjer luta tamom noseći izdubljenu repu u ruci...









...bundeva će još biti neko vrijeme po tržnicama...
...svakako iskoristite priliku i počastite se malo s njenim fantastičnim okusom...
...dajte si truda i probajte ju i slatku i slanu...





...kupivši jednu hokaido bundvu poželjela sam ju napuniti  s raznim povrćem te ju takvu ispeći u pećnici...



...jesenski hokaido lonac...
...punjena zatim pečena hokaido bundeva...

...sastojci...

1 hokaido bundeva ( oko 1,5 kg)
1 ljubičasti luk
1 manji poriluk
2 srednje velika krumpira
2 veće mrkve
1 tikvica
vrganji ili neke druge gljive
kopar
majčina dušica
sol, papar
bučino ulje
ribani Grana Padano sir
maslac ili maslinovo ulje
0,5 dcl kondeziranog mlijeka ili vrhnja za kuhanje


...bundevu operemo... odrežemo vrh koji će služiti kao poklopac...
...očistimo je od koštica koje operemo, posušimo i ostavimo za neke druge prilike...

...meso bundeve (unutrašnji dio bundeve) pomoću oštrog noža  malo stanjite ( ako joj je meso dovoljno debelo)... te narežite na kockice...
...bundevu posolite iznutra i namažite rastopljenim maslacem ili maslinovim uljem...

...u posoljenoj vodi koju ste predhodno zakipili samo malo prokuhajte mrkvu i krumpir narezan na kockice...
...na maslacu jako kratko prodinstajte ljubičasti luk, kojem dodajte vrganje ili neke druge gljive...
...kad voda koju su ispustile gljive ispari dodajte na kolutiće narezan poriluk, tikvicu narezanu na ploške,
posolite, popaprite... te jednom promiješajte...
...bitno je da sva ta termička obrada bude kratka obzirom da se sve stavlja u bundevu i peče u pećnici (nepotrebno je dugo dinstati povrće)...
...zalijte s jako malo kondeziranog mlijeka ili vrhnja za kuhanje...
...odmah dodajte bundevu narezanu na kockice, prokuhani krumpir i mrkvu...
...dodajte već pripremljeni samo natrgani svježi kopar i majčinu dušicu... promiješajte...
...napunite bundevu... premažite ju maslacem malo i izvana...
...bundevu stavite peći sat i pol na 160°......
...vrh bundeve, peteljku, obložite aluminijskom folijom da ne izgori...

...bundevu sam pekla poklopljenu sa njenim poklopcem obloženim folijom...
...bundevin pokopac se može maknuti pred kraj pečenja da se povrće zapeče..
...ili da se još gratinira sa sirom...
...ovaj put to nisam radila... željela sam da se povrće kuha u svom soku i soku same bundeve...

...kad je bundeva bila gotova...iz nje sam izlila sok u vatrostalnu posudu u kojoj se pekla...
...stavila sam ju na tanjur te po njoj i povrću nakapala bučino ulje i naribala sir Grana Padano...

...ne zaboravite...kora hokaido bundeve je jestiva...
...u slučaju da joj je meso tanje, nemojte ju još tanjiti s nožem... ...ova moja bundevica je bila dosta debela stoga sam napravila tako da ju uz ostalo povrće napunim i kockicama same bundeve...
...kada je bundeva pečena ona je dosta mekana...stoga, ako ju želite prenjeti na tanjur za posluživanje, obavezno to učinite pomoću nekakve lopatice... da vam se ne raspadne...

...bundevu sam ovaj put napunila sa povrćem koje sam imala doma...također su se tu našli i tek ubrani vrganji...
...vi ju možete puniti svime što volite i što vam padne na pamet...
...a i sama takva pečena je odlična... ;))

...u slast!...




...i na kraju još samo jedna jako kratka misao...

" U sosu sam..."
(Ćufta)

...kratka pomisao jedne ćufte... ;))




nedjelja, 4. studenoga 2012.

...danski raženi kruh sa namazom od sira, cikle i hrena...






















...oduvijek volim ciklu... taj crveni korijen zdravlja... volim ju na sve moguće načine...

...volim ju  kuhanu pa tanko narezanu, na salatu...volim ju ribanu sa hrenom...volim ju pečenu u foliji... volim ju sirovu, naribanu... obožavam ju kao sok... volim ju kao juhu...

...obožavam i njezino lišće... a  volim i čokoladni kolač u kojem je jedan od sastojaka cikla...
...jednostavno uživam u njenom slatkastom okusu... uživam i u njezinoj prekrasnoj boji...
...nekako mi je baš "moćna" ta njena tamno crveno ljubičasta boja...

...cikla je i hrana i lijek... supernamirnica... bogata  antioksidantima, vitaminima i mineralima...
...današnja cikla je nastala od divlje vrste kod koje se za konzumaciju koristilo samo lišće...
...danas najčešće koristimo korijen... na žalost, lišće je zanemareno...
...pošto na svom gruntu uvijek imam posađenu ciklu, njeno lišće radim na salatu ... ili ga pripremam u kombinaciji sa blitvom ili špinatom...

...ako ciklu sljubimo sa hrenom onda tek nastaje eksplozija okusa...pogotovo ako pretjeramo s hrenom, kao što to ja znam napraviti...;)
...da li je potrebno reći koliko pak hren volim... :)

....hren je prirodni antibiotik... pun c vitamina i kalija...
...odličan detoksikator... i čuvar imuno-sustava... jak antioksidant...
...poznat je bio starim Egipćanima i Grcima kao afrodizijak... iz tog vremena nam dolazi  izreka...
..." ...rotkvica vrijedi težinu olova... repa težinu srebra... a hren težinu zlata..." ...
...žvačite ga (ako možete) sirovog... savršen je za zube...

...često imam sirovi  hren u frižideru te ga ribam i radim razne tople umake, ali onda nastaje problem, jer suze padaju jedna za drugom, riskiram potop... ne lijem ja suze jer je hren romantičan, nego što je ljut i grize za oči dok se riba...
...uz njega uvijek puno plačem kao i  svaki put dok gledam La vita e bella (...film Život je lijep od Roberta Benignia...)...kažu suze su dobre, olakšavaju dušu... pa neka ih onda...
... eto koliko ja volim hren ... čak ga toliko volim da sam ga stavila u istu misao s tim odličnim filmom...
...no možete izbjeći ovaj suzni scenarij pa hren lijepo ubacite u sjeckalicu...multipraktik ili nešto slično tomu što ima veće ili manje noževe... ;)))

...spomenimo još jednu visokovrijednu namirnicu...  raž...
...raž se je dugo smatrala korovom ...  njena je pradomovina  Turska gdje je rasla u divljini i bila zapostavljena smatrajući se da nema nikakvu nutritivnu vrijednost... ahhh kako su samo pogriješili zbog neznanja...:)
...raž je bogata  vlaknima, mineralima i vitaminima...
...slična je pšenici... i te dvije žitarice su jedine koje se mogu koristiti bez ikakve prerade jer nemaju vanjski zaštitni sloj...
...raž je u svom sastavu siromašna glutenom stoga je  kruh od raženog brašna tvrd i izrazito "pun" i težak...
...da bi nam raženi kruh ipak bio malo mekaniji i rahliji potrebno je raženo brašno kombinirati sa  pšeničnim ili nekim drugim brašnom...

...a znate li da popržena i samljevena zrna raži mogu zamijeniti kavu... ;))
...eto kome šteti kava neka proba raž... ;))





...hm...ajmo mi sad nešto pripremiti od ovih visokovrijednih i zdravih namirnica... neka nam se i nepci malo vesele... a samim time čemo i mi  biti ljepši, zdraviji i sretniji...


...danski raženi kruh... 

...sastojci...

200 g raženog brašna
200 g integralnog brašna
100 g zrna raži
150 g sjemenki suncokreta
50 g sjemenki bundeve ugrubo nasjeckane
50 g sjemenki lana
2 žličice soli
2 žličice smeđeg šećera
1 vrećica suhog kvasca
1,5 dcl tamnog piva
3,5 dcl vode


...priprema...

I dio

...u velikoj zdjeli pomiješati sve suhe sastojke...
...dodati vodu i pivo, te "zamijesiti" tijesto koje će biti jako ljepljivo...
...ne pokušavajte ga mijesiti rukama...nego to činite u zdjeli pomoću kuhače ili  špatule...
...namastite kalup za kruh i istresite tijesto u njega...
...poravnajte površinu...
...prekrijte s plastičnom folijom i stavite u frižider neka miruje 15-20 sati...


II dio

...izvadite tijesto iz frižidera ...  neka odstoji na sobnoj temperaturi par sati...
...dobro zagrijte  pećnicu na 200° ... kalup sa tijestom stavite u pećnicu, a temperaturu smanjite na 180°...
...kruh pecite oko sat i 20 minuta ...
...kad je kruh gotov izvadite ga iz pećnice i ostavite ga pola sata da se ohladi...zatim ga izvadite iz kalupa...
...pustite ga da se u potpunosti ohladi prije rezanja...


...ovaj integralni kruh je punog okusa raži i raznog sjemenja...
...izuzetno je zdrav, nutritivno vrijedan...
...no oni koju su naučeni na fina, meka, prpošna bijela peciva imati će omanji problem kod navikavanja na ovaj okus... 
...no radi zdravlja se svakako isplati zavoljeti ovaj poseban kruh "teškog" karaktera... ;))






...i tako sam ja ispekla danski raženi kruh... stavila ga  na stol ispred sebe i čekala da se ohladi...
...nećete vjerovati ali gledala sam u njega dok se hladio i razmišljala o tom kalupu punog zdravog zrnja...
... pomislila  sam zapravo kako bi sad na njega bilo grehota staviti nešto što bi "ubilo" njegov karakterističan okus... s njim bi trebalo sljubiti nešto lagano, fino, osvježavajuće...ali jednako tako vrijedno kao što je i on sam...
...moram priznati da mi je prva pomisao bila... hm... ma zapravo cijelo vrijeme dok se kruh pekao, razmišljala sam kako bih si najradije narezala pancetu i ljubičasti luk kojeg bi malo posolila....zato sam onako nestrpljivo čekala da se ispeče... te ga na poseban način gledala misleći da ću mu ubrzati hlađenje...
...na kraju sam otvorivši frižider ugledala kuhanu ciklu od jučer, nezačinjenu... sirni namaz i hren...
...i ideja je bila tu..trebalo ju je samo još izrealizirati i kušati...

...  kad pripremam ciklu na salatu u nju obavezno stavljam hren...a kad mažem sirni namaz na kruh također preko njega tanko  namažem i hren (onaj iz bočice) ili hren umak... nekako mi taj okus sirnog namaza i hrena u kombinaciji baš paše...
...zato rekoh sebi zašto ne probati sve sljubiti...




...namaz od sira, cikle i hrena...

...sastojci...

200 g sirnog namaza (ABC, Dukatela, Philadelphia...)
2 srednje velike kuhane cikle
hren ili hren umak 
sol
papar

sirni namaz stavite u zdjelicu gdje će te sve namirnice spojiti...
...posolite ga i popaprite...
...umiješajte hren...količina hrena je određena okusom svakog  ponaosob...
...na kraju umiješajte naribanu kuhanu ciklu...
...sve pažljivo izmiješajte žlicom...

...ovaj namaz je meni izuzetno ukusan... 
...ali moram napomenuti da mi se nikako ne sviđa kad odstoji u frižideru... jednostavno promijeni okus...


...i eto... jedva sam dočekala narezati kruh... staviti na njega rozi namaz i uživati... 
...moram priznati odolila sam panceti i luku...
...možda će nekome i faliti malo pancete  ... ili pokoja (deblja) feta šunke...

...uostalom probajte uklopiti razne okuse ... i zapamtite: sve paše ako vašim nepcima paše... ;))
...a vjerujem da ćete uživati...


...u slast dragi moji...:)


...edit 18.11.2012... primjetih po komentarima da neki ne vole hren...nekima on nikako ne odgovara dok se neki premišljaju... 
... kad sljubljujete sirni namaz i samu nezačinjenu ciklu okus je skoro pa neutralan, stoga preporučam da probate u ciklu kad ju naribate kapnuti vinsku kvasinu, aceto balsamico ili iscijediti malo limuna (kako kome odgovara)...
...čisto da se okusi zaokruže i začine s malo kiseline...
...iskreno ja nisam na taj način probala, ali mislim da bi to dalu određenu ravnotežu između neutralnog i one fine note koju daje sam hren, a kojeg nema...obzirom da ga nikako ne volite pa ga nećete niti staviti... ;):)





... i još samo jedna crtica istine koju neće priznati oni koji voze.. aute, motore, brodove..nebitno ...

"...jeste li primjetili? ... svatko tko je sporiji od vas je idiot...
...a svatko tko je brži je luđak... " ;) :)